Dan mi dug kao godina.
Bez tebe ja nisam više ja.
Nema te, a tražim te u drugima.
Ne tražim spas u čaši.
Nadam se. U bolje sutra.
Ali ono kao da ne žuri, dolazi svaki
isti dan. Usamljen, bez tebe.
Maybe
sri - 04.08.2010, objavio Cathy20 4. kolovoz 2010 22:30:08
Te noći kao da je sve bilo protiv nas.
Nebo je plakalo čitavu noć, a mi
smo stajali jedno nasuprot drugog kao
da se ne prepoznajemo.
Oko nas se čuo samo zvuk daljine
one iste daljine koja nas razdvaja..
Tu smo,a kao da nismo..
Čak više i ne spavam.
Noć je moja najbolja prijateljica
i saveznica u dobru i zlu.
Ona ne govori, ona šuti i pušta
da tišina učini svoje.
No hoće li tišina promijeniti išta?
Muk koji stvara moja prijateljica je neizdrživ
ponekad bolan.
Ali samo me ona razumije i
nikad mi neće okrenuti leđa.
pet - 30.07.2010, objavio Cathy20 30. srpanj 2010 22:47:59
SVEMU JEDNOM DOĐE KRAJ
|
..Prošlo je već mnogo vremena otkad ga znam,i moram priznat jako mi se svidio..Od samog početka sam se trudila saznati sve što me zanima o njemu... Donekle sam uspijevala u tome... Saznala sam mu ime, adresu, nije daleko stanovao od mene...Sve se činilo super... No... Zašto bi bilo lijepo kad može biti ružno...Saznala sam da ima djevojku,ali nisu bili tipičan par..Više su bili onako formalan par..Reda radi.. Jedne večeri odlučila sam ga dodati za prijatelja na već popularnom fejsbuku. Prvi puta odbio mi je zahtjev, no drugi puta me je prihvatio,što me učinilo sretnom.
Nismo skoro uopće komunicirali..Samo za blagdane kad smo svi, jedni drugima čestitali. Često sam ga susretala u gradu,što vikendom ,I ovako. To me je činilo sretnom. No onda... Sreća nije mogla više trajati,poput baterija ,koje se potroše. Nisam više tako često izlazila van vikendom, i znala sam da ga neću moći baš viđati kao prije ,...Makar samo kratko, u prolazu. Izlasci su se prorjedili, zapravo više ih ni nema,a s tim sam ga prestala susretati. U sebi sam mislila dobro,neka je tako imam ga za prijatelja na fejsbuku, pa mi je to davalo tračak nade. No kad jedne večeri ... Upalim po već dobroznanom standardu kompjuter da vidim što ima, i pročetam s frendovima... Usput sam imala naviku pročačkat mu profil... No te večeri..To nije bilo moguće.. Mislila sam kako je do njih greška ,kao što to obično biva.. No kao po običaju prevarila sam se..Stoputa sam išla na njegov profil ,i ništa.. Pomislila sam kako postoji mogućnost da me blokirao...Kako bih istu odbacila, raspitala sam se kako to funkcionira.. Shvatila sam da me nije blokirao ,već da je obrisao svoj profil. Kao da se sve oko mene srušilo. Glas u meni je vrištao .. Pitala sam se kako ću sad s njim komunicirati, makar fiktivno... Pomislila sam na najgore...Oženit će se.... Zato više nema profil. Ili je nešto stoto u pitanju..Ni sama više nisam znala... Milijun razloga, pitanja, a ni jedan odgovor.. No otkako se to desilo,svake večeri ga pokušam potražiti ,iako bezuspješno i živim u nadi da ćemo opet biti,makar virtualni prijatelji. |
, objavio Cathy20 30. srpanj 2010 22:47:10
Prošle su godine.. Ona je nastavila sa životom iako se njega još uvijek sjećala.Sad je bila ozbiljnija i nije se ni najmanje nadala da će ga sresti. Hodala je tako jedne večeri , starom ulicom gdje je nekad prolazila.. Više nije znala dali tamo stanuje...Sve je ostalo isto, samo su godine prošle. Nakon nekog vremena odlučila je sjesti na obližnje igralište. Sjedila je i razmišljala.. Prisjećala se svega..Sjetila se starih prijatelja, dogodovština, ali i onih manje lijepih trenutaka. Odjednom se stvori netko pored nje i upita je može li sjesti.Ona mu je dopustila i , dalje se zadubila u svoje misli. Pitao ju je da li ga se sjeća. Pogledala ga je i rekla da ne zna uopće tko je on. Kazao je kako se već bio oženio, jer je shvatio da takav život kakAv je vodio nema smisla. Ona ga je slušala. Rekao joj je , da je tako pokušao zaboraviti nju ,djevojku koja mu je pomutila pamet te se zbog nje odlučio skrasiti,a i ona je samo nestala. Kazao je kako mu se to činilo ispravnim. Ona ga je u jednom trenu prekinula rekavši kako je i ona otišla, zbog njega jer je znala da će se oženiti, a prekinuli su virtualnu komunikaciju. U tom trenu su shvatili da su to oni..To dvoje ljudi koje je prije nekolicine vremena jedno o drugom znalo tek samo ime ,ulicu i broj. Sada su bili tu,odrasli i pametniji. No znali su da više ništa nije kao prije , te da nikako ne mogu biti zajedno. Ona se ustala ,za rastanak ga poljubila i otišla..